Zablude i nerealnost srpskog društva
Kad
se ekstremni nacionalizam plasira drugima to je herojstvo
a teško se podnosi na sopstvenoj koži.
Sve
ono što srpski nacionalizam čini nesrbima, kada se osjeti
u otadžbini Srbiji i kada se vrijedjaju osjećaji Srba postaje
nepodnošljivo.
Velikosrpski nacionalizam i mitologija na Balkanu
ima historijsku tradiciju.
(„Srbi nikako da kažu zbogom mitovima i zabludama… Sve ovo je dovoljno za
rast nacionalnog ega..“ http://www.vesti-online.com/Vesti/Srbija/111497/Srbi-i-mitovi-Ropstvo-zabludama-1
)Srpski nacionalistički projekti su u prošlosti ali i sadašnjosti uveliko podržavani od političkog vrha, Srpske Pravoslavne Ckve i Akademije Srpskih Nauka.
Srpski exstremni nacionalizam se
planira, proizvodi i eksploatiše u sprezi nauke, religije i politike.
Srpski nacionalizam je planirao i
izvršio genocid nad Bošnjačkim narodom.
Srpski nacionalisti su kroz
historiju negirali, tlačili i ubijali Bošnjake i
Albance kad god im se a to ukazala prilika – čak i u
mirnodospkim historijskim periodima.
U novijoj historiji javlja se pandan
velikosrpskom nacionalizmu – velikoalbanski nacionalizam. A predstavlja
izravan kontraprodukt srpskog nacionalizma.
Simboličnu prezentaciju velikoalbanskog
nacionalizma imali smo priliku vidjeti na fudbalskom stadionu u
spskoj prijestolnici Beogradu.
Svakako da je albanska državna zastava imala
svoje mjesto na stadionu ali zastavi Velike Albanije zaista nije bilo
mjesta na ovoj sportskoj manifestaciji.
No, ono što je zaboljelo milione Srba u Srbiji i
izvan nje već odavno tišti i boli moj narod – Bošnjake.
Kada premijer Srbije kaže da je ovo pokušaj
poniženja Srbije i Srba trebao bi posmisliti kako njegovi
sunarodnjaci gotovo svakodnevno svojim puno žešćim izjavama i djelima
ponižavaju moju domovinu Bosnu i Bošnjake …
Iako Bošnjaci pružaju ruku zajedničke gradnje
domovine Bosne i Hercegovine, gotovo da ne prodje ni sedam dana a da u
mojoj domovini Bosni moj narod ne doživi provokaciju ili poniženje
od srpskih nacionalista bilo da se radi o visoko rangiranim
srpskim političarima, pravoslavnim svješenicimi ili običnim ljudima isprane
ljudske svijesti.
Kako je moguće da srpska država i društvo
gotovo nikako ne reaguje i ne pokušava suzbiti poniženja
kojima konstantno pridonose u Bosni i Hercegovini i Sandžaku :
-
U Bosni i Hercegovini srpski nacionalisti kliču: “Nož, šica, Srebrenica“
podržavajuči genocid nad mojim narodom.
-
Za spski pravoslavni praznik srpski nacionalisti pjevaju : „ Oj,
Pazaru novi Vukovaru, a Sjenice druga Srebrenice“.
-
Srpski nacionalisi demonstriraju i kliču po Srbiji i Bosni i Hercegovini: „Ratko
Mladić heroj „.
-
30 % gradjana Srbije smatra ratnog zločinca Radovana Karadžića herojem
(Blic online 26.08.2008).
-
Veliki broj Srba u Bosni i Hercegovini podržava Milorada Dodika (izbori
2014) i njegovu politiku rušenja države Bosne i Hercegovine
te zabranu maternjeg jezika (Bosanski jezik) za većinsko
stanovništvo u njihovoj domovini.
-
Srpsko društvo uopće ne reaguje kada se širom Bosne i Hercegovine i
Srbije prave spomenici i daju nazivi ulica po ratnom zločincu i krvniku
bošnjačkog naroda četničkom vojvodi Draži Mihaloviću.
-
Srpsko društvo i narod ne kritikuje svoje vjerske svješenika kada oni vrijeđaju
islamsku vjeru susjednog bošnjačkog naroda te proklamuju kako
je „Zločin u Srebrenici zapravo osveta“.
-
Itd. Itd…
Srpskom
nacionalističkom društvu izgleda ništa ne smeta kada treba nanjeti bol i
poniženje drugima te im uskratiti njihova prava. No, kada nešto slično
osjete na svojoj koži onda je odjenom čitav svijet protiv Srba.
Srpski
nacionalizam predstavlja veliki problem po stabilnos i sigurnost na
Balkanu.
Nažalost
, fašizam koji je nastao iz ovog nacionalizma uzgojenog na lažima i
mitovima nije poražen nego je ustoličen u BiH entitetu koji je po
bosanskom ustavu domovina/otadžbina i Srba i Bošnjaka i Hrvata.
Ipak
ovaj teritorije je nazvan samo Srpski.
Republika
Srpska je tvorevina zločinaca Radovana Karadžića i Ratka Mladića
zato oni „moraju“ biti heroji .
I
tako se u vražijem krugu laži zahuktava nacionalizam uz konstantnu
podršku „demokratskih“ srpskih političara.
No,
laž nikada nije donjela sreću niti jednom pojedincu niti narodu…
Možda
bi srpsko društvo (gradjansko i akademsko) trebalo da realno, skladno
vremenu analizira svoje stanje i da ne pravi neprijateljske
projekte poput „ Načertanja“ već prijateljske projekte koje će donjeti
mir i dobrobit i Srbima i njihovim susjedima.
Zaštita
interesa srpskog naroda u Srbiji i Bosni i Hercegovini se može
ostvariti puno bolje i efikasnije s projektima obostranog
uvažavanja i prijateljstva:
-
Dopuštanje samostalnog djelovanja islamske zajednice u Srbiji i njeno
ujedinjenje s centrom u Sarajevu ( isto kao što i plavoslavna crkva Bosne
i Hercegovi e ima centar u Beogradu)
-
Zajednički projekti srpske pravoslavne crkve i islamske zajednice u
promidžbi istine i dobra.
-
Dopuštanje korišćenja Bosanskog maternjeg jezika u školskim ustanovama
širom Bosne i Hercegovine i Sandžaka (To je sada spriječava srpkska
nacionalistička politika).
-
Podržavanje povratka protjeranog nesrpskog stanovništva na njihova
ognjišta te stvaranje pozitivne – atmosfere poverenje umjesto
sadašnje destruktivne i prijeteće retorike rasturanja države Bosne i
Hercegovine.
Iako
država Srbija planira da se priključi EU to neće biti moguće
bez temeljnih sozioloških promjena baziranih na istini
to. Ulazak ovakvog srpskog društva u EU bi izazvao ogromne probleme.
Najveći
izazov za srpsko društvo opterećeno hipotekom genocida u Bosni i Hercegovini će
svakako biti reorganizacija političkog uredjenja u toj državi i
manjem etnitetu koji je baziran na aparthejdu s ostacima fašizma.
(Bosna PRESS/Bosanski Talasi) 17.Okobar 2014
Kommentare